Intervju s Mahirom Guvenom: Da je Francuska Tatooine u svijetu Ratova zvijezda, trebali bismo Yodu, a ne Anakina

Hipnotična, grozničava ispovijest o dva brata, Francuza, muslimana, 2018. godine osvojila je prestižnu nagradu Goncourt za debitantski roman. Pobjednik koji je ambiciozno ispisao ove retke zove se Mahir Guven (1986.), još uvijek relativno mlad pisac, Francuz koji je u Francuskoj rođen kao osoba bez državljanstva. Pitanje drugosti središnje je pitanje romana „Dva brata“, kao i manjak životnih prilika, osuđenost na propast prije nego je i stigla vaša prilika. Guven je ovaj roman, kako napominje, pisao u „hladnom gnjevu“, nakon što se u Francuskoj dogodio masakr u Bataclanu. Od vjerskog fanatizma ne okreće glavu, nego ga gleda ravno u oči, kazujući svakim retkom koliko ga sve to pogađa i ljuti. U središte svoje radnje smješta dva brata, od oca Sirijca i majke Francuskinje. Stariji vozi taksi, puši marihuanu i nisu mu strani sitni kriminalni poslovi, a mlađi je sređen i radi u bolnici kao medicinski tehničar. No upravo će taj sređeni mlađi brat postati zainteresiran za odlazak u rat u Siriji i pridružiti se ISIL-u. Najprije iz altruistične želje da pomaže, a kasnije, kad shvati što je taj rat, ni sam neće znati zašto je otišao. S obzirom na to da su dvojici braće roditelji bili sekularni, osobito otac Sirijac, Guven pokušava približiti kako se kod dječaka rodio interes za religijom, i kako ih je naposljetku prema njihovim izborima pogurao težak život u predgrađu. Guven je dobio državljanstvo u dobi trinaest godina, studirao je na Université d'Angers, na pariškom sveučilištu Sorbonne i na Université Paris-Sud 11. Trenutno radi kao urednik književnog časopisa America.
→ procitaj više

Roman o zacjeljivanju, pronalasku smisla postojanja pojedinca u ovom izranjavanom i apsurdnom svijetu

Koliko je dovoljno da bi se čovjekovo postojanje samom čovjeku činilo smislenim? To je pitanje kojim se bavi islandska autorica Auður Ava Ólafsdóttir u svom petom romanu Hotel Tišina (s islandskoga prevela Tatjana Latinović).

Jónas Ebeneser je čovjek koji je odlučio počiniti samoubojstvo. Svi njegovi čvrsti oslonci su nestali kad je prešao četrdesetu. Više nema brak, njegova dvadesetšestogodišnja kći nije njegova biološka kći, njegova voljena majka čiji je razum preuzeo Alzheimer živi u staračkom domu, a Svanur, jedini muškarac koji se s njim rado druži, nije osoba za druženje koju bi Jónas inače sam odabrao. Praktičan i skroman po naravi, Jónas odlučuje da se ipak neće ubiti puškom jer ne želi ostaviti nered iza sebe, nered koji bi njegova kći trebala čistiti. Zato rezervira sobu u Hotelu Tišina u nedavno ratom razorenoj državi, a na put nosi stare dnevnike koje je vodio kao dvadesetogodišnjak i bušilicu s nešto alata kako bi vlastito smaknuće uspješno obavio.
→ procitaj više

Šokantan portret irske provincije 90ih u stripu

U izdanju Sandorfa, na domaće tržište stigao je „Surovi grad“ („Savage Town“), strip kojeg potpisuju tri autora, većim dijelom utemeljen na stvarnim događajima. „Surovi grad“ u fokusu ima Jimmyja Savagea, šefa manje bande u gradu Limericku u Irskoj. No Jimmyjeva banda su male ribe u krimi miljeu, u odnosu na druge dvije velike bande, koje su moćnije, bolje organizirane i dobivaju veći dio kolača u svojoj trgovini drogama. Međutim, Jimmy želi biti veliki igrač i podmuklim će zaokretom preveslati obje velike bande, kako bi postao glavni igrač u gradu. Najveća vrijednost stripa je jezik, prljavi, ulični, politički nekorektan žargon, na hrvatski preveden tako da vjerno prenosi tu uličarsku neotesanost.
→ procitaj više

Kratke priče koje seciraju psihu malih ljudi zaokupljenih sumnjama

Kako se radi o zemlji s manje od 3 milijuna stanovnika, litavska književnost u nezavidnijoj je poziciji od hrvatske. Zbirka kratkih priča „Piramide dana“ autorice Daine Opolskaitė (1979.) nagrađena je 2019. godine Europskom nagradom za književnost, a nedavno je u izdanju Sandorfa osvanuo prijevod na hrvatski, kojeg potpisuje Julija Gulbinovič.
Kad bismo u hrvatskom jeziku tražili pandan „Piramidama dana“, bila bi to nedavno objavljena zbirka visokokvalitetne beletristike „Odstraniti životinju“ Slađane Bukovac, koja na jednak način secira svakodnevicu i psihu malih ljudi zaokupljenih svojim životnim putanjama, sumnjama, željama, a ponajviše odnosima sa svojim bližnjima. „Piramide dane“ donose lirične i atmosferične prikaze ljudske psihe, bogatstva misli, kompleksnih žudnji i stremljenja koja nikad ne bivaju ostvarena.
→ procitaj više

Tri novele povezane motivom rijeke kao metafora nepredvidivosti toka života

U ovoj zbirci od tri novele, rijeka je sveprisutna, odlučujuća sila u životima ljudi. I dok rijeka teče smireno, nepromijenjeno, životi ljudi se mijenjaju. Rađaju se, imaju svoje snove koje ostvaruju, na kraju blijede i umiru, dok rijeka traje, dočekujući neke druge ljude. Ljudski život pored vode djeluje maleno, krhko i gotovo beznačajno, dok sebi čovjek tijekom vijeka daje pravo prisvajati vodu, kao da mu ona doista i pripada, utvarajući sebi da je gospodar nečega. Iako se „Na rijekama“, nizozemskog pisca Martina Michaela Driessena (1954.) doima kao knjižica koju čitatelj može preletjeti tijekom jedne večeri, ispostavlja se da ovo nije jednostavno štivo te od čitatelja zahtijeva vrijeme, interes i koncentraciju. Narativno tkivo bogato je lokalnim nizozemskim običajima s početka 20. stoljeća i obiluje dragocjenim autentičnim detaljima života ljudi ruralnih krajeva.
→ procitaj više

Autentična epistolarna poema, portret Europe kakva je mogla postati

Istinski kvalitetne poezija i proza upućene su jedna na drugu, uče jedna od druge: poezija o arhitekturi velikih cjelina, a proza o vladanju drukčijim semantičkim, emotivnim prostorom. “Maksimum jata” Tee Tulić izvrstan je primjer ove prakse, a postoje i drugi oblici teksta kakvi se mogu harmonično uklopiti u te žanrovske međuprostore, npr. intimistički dijalozi, ili barem poruke upućene nekom apstraktnom primatelju, koje ne odustaju od svog ispovjednog tona ali pritom mu daju iznenadnu lirsku notu metafizičkog. Uostalom, književnost je već poprilično nadišla kategorizacije koje autore smještaju u “ladice” iako se tome i dalje teško oduprijeti, ako ni zbog čega drugog, onda lakše orijentacije. No, ako se usudimo barem na kratko prepustiti nečemu na što nismo nužno navikli, otkrit ćemo nove i bogate svjetove koji se kriju među koricama ovakvih knjiga. To nas, kroz gustu metaforičku teksturu na kraju opet vraća poeziji kao raskrsnici prema kojoj se kreću sve ostale forme, čak i filozofija, u trenutku kada ponestane odgovora na koje može dati pitanje. I toga je s vremenom sve više, jer sloboda poezije u prozi sjajan je lakmus papir dometa imaginarija pojedinog autora.
→ procitaj više

Duhovit roman u devet priča o svemu onomu što muškarac jest

All that man is, / All mere complexities, / The fury and the mire of human veins stihovi su Williama Butlera Yeatsa koje David Szalay, gost LitLinka 2017. godine, evocira u naslovu ove knjige. U devet priča, Szalay nas vodi kroz slojeve svega onoga što muškarac jest. Melankolija i neizvjesnost u dvadesetima, ambicioznost u tridesetima, predvidivost u četrdesetima, kriza identiteta u pedesetima, gubitak smisla u šezdesetima i strah od smrti u sedamdesetima oslikavaju se u određenim životnim situacijama različitih devet muškaraca koji kreiraju ovu zbirku priča nominiranu 2016. godine za Man Booker Prize
→ procitaj više

Zbirka iščašenih i neobičnih priča

„…narod koji nastoji zaboraviti rat, ali pri tome stari i izružnjuje se od straha“, jedna je od upečatljivijih rečenica u knjizi Maura Covacicha. U zbirci priča „Anomalije“ napisanoj 1998. godine, Mauro Covacich, pisac rođen u Trstu 1965. godine, ispisuje sve ono iščašeno i neobično u društvu, no vrlo životno i slikovito, ispunjeno svakodnevnim radnjama. „Anomalije“ su jedna od prvih knjiga u njegovoj karijeri.
→ procitaj više

→ procitaj više

Strip o sedmogodišnjoj djevojčici Frances koja je ostala bez oca

→ procitaj više

Višeslojna i polifona pripovijest suvremenog portugalskog dragulja

Jedan od najslavnijih i najprevođenijih živućih pisaca portugalskog jezičnog izraza vraća se na police naših knjižara s još jednim složenim, gustim i polifoničnim tekstom, čiju hrvatsku verziju supotpisuje iskusna prevoditeljica Tanja Tarbuk. I roman O prirodi bogova suočava čitatelja s Antunesovim vječitim preokupacijama: klasnim razlikama i socijalnim raslojavanjem u kontekstu suvremenog Portugala, historijom rasizma i kolonijalizma i njihovom ključnom ulogom u oblikovanju portugalskog društva, obiteljskim traumama i poviješću nasilja koji se prenose s koljena na koljeno, bez mogućnosti bijega i raskida.
→ procitaj više

Uznemirujući, emocionalno intenzivan roman s elementima psihološkog trilera

„Kako bi mogao voljeti, moraš prvo znati čime voliš“, riječi su što ih u jednom trenutku izgovara djevojčina majka, možda i najcjelovitiji, naj(po)složeniji karakter trećeg romana norveško-egipatske spisateljice Ide Hegazi Hoyer. „Oprosti“ je svojoj autorici 2015. donio Nagradu Europske unije za književnost, a čitateljima ostavio stotine pitanja.
→ procitaj više

Nakon pozdrava za laku noć sve je moguće...

2011. godine, u trenutku izvornog objavljivanja njegove druge po redu zbirke priča malteški je pisac Pierre J. Mejlak (1982) s jedva navršenih 29 godina bio tek na pragu prve spisateljske zrelosti. Ipak, trinaest priča koje uz prolog i epilog tvore skup čudnovatosti rezerviranih za razdoblje „Nakon pozdrava za laku noć“ prožeto je pomno doziranim osjećajem za tugu, oprezno isprepleteno različitim razinama melankolije i uvezeno potrebom za proživljavanje ili otklanjanje iskustva s nedostajanjem u središtu, a začudna sposobnost premrežavanja najkrhkijih od ljudskih osjećaja Mejlakove riječi čini izvorom i odrazom njegove autorske zrelosti.
→ procitaj više