Šokantan portret irske provincije 90ih u stripu
Philip Barrett, Declan Shalvey, Jordie Bellaire: Surovi grad
Na slici: Declan Shalvey
Prijevod s engleskoga: Ivan Sršen
Sandorf, 118 stranica, cijena: 120 kn, 2020.
U izdanju Sandorfa, na domaće tržište stigao je „Surovi
grad“ („Savage Town“), strip kojeg potpisuju tri autora, većim dijelom
utemeljen na stvarnim događajima. „Surovi grad“ u fokusu ima Jimmyja Savagea,
šefa manje bande u gradu Limericku u Irskoj. No Jimmyjeva banda su male ribe u
krimi miljeu, u odnosu na druge dvije velike bande, koje su moćnije, bolje
organizirane i dobivaju veći dio kolača u svojoj trgovini drogama. Međutim,
Jimmy želi biti veliki igrač i podmuklim će zaokretom preveslati obje velike bande,
kako bi postao glavni igrač u gradu. Najveća vrijednost stripa je jezik,
prljavi, ulični, politički nekorektan žargon, na hrvatski preveden tako da
vjerno prenosi tu uličarsku neotesanost. S prijevodom ga je jednostavno
pratiti, iako su se mnogi čitatelji iz SAD-a žalili da teško razumiju irski
dijalekt. Ako niste dovoljno oprezni kao čitatelj, lako vam mogu iskliznuti svi
ovi likovi, jer jednostavno previše nalikuju jedan na drugoga, i jer ih ima
puno, od sporednih, do glavnih igrača. I događa se puno toga što je rezultat
nečega što nije objašnjeno, a što bi čitatelj trebao iščitati između redova,
dok radnja munjevito napreduje naprijed. Ponekad je teško razumjeti tko radi za
koga, tko je kome prijatelj i saveznik, a tko kome neprijatelj. U jednom trenutku
dođe do ubojstva jednog člana bande, no ostaje pomalo nejasno je li ubijen, jer
se odnekud kasnije pojavi sličan tip. Što zapravo nije kritika, jer i u
stvarnosti su mafijaši u jednom trenutku drugima bili saveznici, da bi im za
koju godinu postali zakleti neprijatelji.
Unatoč tome što je politički nekorektan, „Surovi grad“ prikazuje stvaran svijet, stvarne ljude, koji žive onako kako mogu, čak i kad se nalaze s druge strane zakona. Jedna od stvari koja je uočljiva, a o kojoj je i pisac govorio, je ta da su kriminalci prikazani s humanom crtom. Da su, štoviše, dopadljivi. Jer je jasno da nisu rođeni takvi, nego da su ih okolnosti napravile takvima. Autor ne niječe njihovu odgovornost, čak ih ne propušta nazivati šljamom, no ključan je političko-društveni moment koji ih je iz revolta učinio takvima. Tu je Blackie, crnac kojeg svi vole i kojeg banda prihvaća kao jednog od sebe, ističući tu njegovu jedinu razliku, boju kože, no u tom prihvaćanju ne krije se rasizam, nego iskrenost i jednostavnost u njihovom poimanju stvarnosti. Glavni lik Jimmy Savage pripadnik je jedine irske autohtone nacionalne manjine – Putnika (Travellersa). Baš kao i Romi, i Putnici žive nomadskim životom, rjeđe se obrazuju, češće obolijevaju te su odvojeni i uglavnom stigmatizirani od strane opće populacije. U jednom istraživanju je došlo do spoznaje da se Putnici, unatoč tome što su autohtoni narod, od Iraca po genetskom kodu razlikuju jednako kao i Španjolci, što ih čini specifičnom skupinom u irskom narodu, iako ih Irska danas broji tek 31 tisuću. U „Surovom gradu“ vidimo Jimmyja kao dječaka kako svome prijatelju Frankieju, na upit gdje živi, pokazuje kontejnersko naselje na rubu grada. No Jimmy se uspijeva aklimatizirati, ima suprugu i dvoje djece i zapravo vodi život čistokrvnog Irca. Ilustrator i pisac Declan Shalvey kazao je da je želio prikazati kako će u Irskoj crna osoba prije biti prihvaćena u društvu od Putnika, i kako su Putnici, unatoč tome što gotovo uopće više ne putuju zemljom u karavanama, izrazito stigmatizirani. Stoga je za Jimmyja jedini način da uspije u životu taj da sakrije svoje porijeklo, da se pretvara da je nešto što nije kako bi ga društvo prihvatilo. No ovo je samo usputna priča. Surovi grad bavi se kriminalom u Irskoj, no i posebnoj klimi koja je prevladavala u zemlji početkom milenija, kad se Irska, tradicionalno siromašna zemlja, našla na početku ekonomskog uspona. „Bio sam student umjetnosti u Limericku u to vrijeme, tako da sam bio upoznat s puno stvari koje su se događale. Završile bi na vijestima. Sjećam se da je tip koji se zvao Eddie Ryan ubijen u pucnjavi u pubu preko puta ceste gdje je nekolicina mojih prijatelja živjela. To se događalo oko nas, no nismo to razumjeli, znate“, kazao je u jednom intervjuu Shalvey. Limerick je treći grad po veličini u Irskoj, poznat po dugotrajnim mafijaškim sukobima, zbog čega je dobio nadimak Stab City. Upravo je Eddie Ryan bio plaćeni ubojica uposlen kod najmoćnije mafijaške obitelji 90-ih, Keaneovih, koji su gradili narko carstvo. Kasnije je Ryan stvorio svoj klan, koji je bio konkurentan Keaneovima koje su predvodili Christy Keane i Kieran Keane, i to prvenstveno zato što su braća zarađivala puno više novca od Ryana. U jednom trenutku je Ryan htio ubiti Christyja Keanea, ali ga je izdao pištolj, stoga je za odmazdu njega ubio klan Keane. Ranih 2000-ih se pojavila banda McCarthy-Dundon, koja je najprije bila suučesnik bandama Keaneovih i Ryanovih, no u međuvremenu se odmetnula, tražeći svoje mjesto u gradu. Upravo su oni ubili Kierana Keanea 2003. godine. U cijelom tom sukobu, kojeg su irski mediji tada popratili senzacionalistički, kako danas prate sukobe između kartela Kinhan i bande Hutch, ubijeno je 20 osoba, a uhićeno 100, među njima i Christy Keane. Iako su pošteni irski građani na sve to gledali s određenom vrstom zgroženosti, ali i indiferencije jer su se neki mafijaši koji nemaju veze s njima ubijali, nije bila rijetkost da bi u svojim obračunima ustrijelili nekoga tko bi tek izgledao kao mafijaš iz drugog klana, dok je ustvari bio nevini prolaznik. Prema toj trećoj bandi najvjerojatnije je stvoren lik Jimmyja Savagea, koji se izdiže kao autsajder i lukavštinom okončava dominaciju velikih bandi. „Nije tako trebalo biti u početku, no mislim da je 'Surovi grad' knjiga radničke klase. Odrastao sam tamo, tako da sam živio životom radničke klase. Imam radničku pozadinu, i iako sam školovanjem dospio do srednje klase, jasno se sjećam da sam bio dijete na tim šugavim ulicama. A zbog toga što sam živio u Limericku, svi koje poznajem iz Limericka su također svjesni njegovih šugavih dijelova.“ Mnogi Irci nisu bili sretni Shalveyevim portretiranjem Limericka, otkazavši mu čak prvotne pozive na gostovanja, no „Surovi grad“, unatoč tome što traži pažljivog čitatelja, nudi sirov i pomalo šokantan portret irske provincije.
Ružica Aščić spisateljica je i novinarka. 2016. godine objavila je zbirku kratkih priča "Dobri dani nasilja", a za svoje drame "U meni raste" i "Košnice" osvojila je nagradu "Marin Držić". Od ljeta 2018. godine za tjednik Express piše književne osvrte. Ove godine joj u nakladi Durieux izlazi knjiga drama.
